ZALIJEVANJE – PET ZLATNIH PRAVILA

1.    Nema univerzalnog recepta za zalijevanje koji će odgovarati jednoj vrsti biljke u svim razvojnim fazama i u svim vremenskim uvjetima!!! 

Količina vode za zalijevanje i učestalost zalijevanja ovise o: 

1. Vrsti biljke, 

2. Stupnju razvoja biljke, 

3. Vremenskim uvjetima. 

Potreba za vodom svakako ovisi o vrsti biljke, zato se pri kupovini nove vrste obavezno informirajte o tome da li dotična vrsta traži puno (često zalijevanje), srednje (umjereno zalijevanje) ili malo vode (rjeđe zalijevanje). Porijeklo biljne vrste i njena građa svakako su osnovni činioci koji određuju njenu potrebu za vodom.










Biljka procesom transpiracije, uglavnom kroz puči na lišću, izlučuje (gubi) vodu. Ovaj je proces intenzivniji pri višim temperaturama za sunčanih dana, što znači da potrebe jedne biljne vrste za vodom u ljetnim mjesecima za sunčanih dana ne mogu biti iste kao i za hladnijih, kišovitih dana. 

Mlada biljka, u početnim fazama razvoja, ima malo lisne mase, dakle i manju površinu kroz koju voda transpirira, što znači da manjoj biljci treba manja količina vode u odnosu na već razvijenu biljku. 

2. Biljke je najbolje zalijevati ujutro ili navečer, a nikako kroz podne, kada je sunčevo zračenje najjače, da bi se izbjegao nepotreban stres za biljku. Zalijevanje po jarkom suncu, osim što dovodi do nepotrebnog gubitka vode (transpiracijom), može izazvati ožegotine na biljkama ( zaostale kapljice vode na biljci djeluju poput leće). 

3. Najbolje je zalijevati izravno područje oko korijena, bez prskanja nadzemnih dijelova biljke (osim kod nekih vrsta, u određenoj fazi razvoja, kada je potrebno povećati relativnu vlagu zraka u okolini biljke). Ako je nemoguće izbjeći vlaženje nadzemnih dijelova biljke, zalijevanje nikako ne provoditi navečer, jer kapljice vode koje kroz noć ostaju na biljci predstavljaju idealnu podlogu za razvoj velikog broja biljnih bolesti. 

4. Za zalijevanje je najbolje koristiti odstajalu vodu iz vodovoda ili kišnicu, čime se izbjegava stres za biljku izazvan zalijevanjem suviše hladnom vodom. Voda iz vodovoda često sadrži previše kamenca (kažemo da je tvrda), što nikako ne odgovara nekim biljnim vrstama. Stajanjem se dio kamenca iz vode nataloži na dnu posude, a još je bolje za njegu takvih vrsta koristiti kišnicu. 

Većina biljaka ne podnosi zadržavanje vode u supstratu, ili pak u podlošku ili podmetaču. Stalna vlaga vrlo će brzo dovesti do truljenja korijenja i propadanja biljke. Ovo se može izbjeći dobrom drenažom, otvorima na dnu posude i redovitim uklanjanjem suvišne vode iz podložaka ili podmetača